Intervju Velikog Majstora LVLS objavljen u magazinu RADAR

LVLS

10/15/20266 мин читање

Povodom održavanja 12. konferencije Masonske unije Balkana u Beogradu, magazin Radar objavio je intervju sa Velikim Majstorom Liberalne Velike Lože Srbije, Vladimirom Markovićem. U intervjuu pod naslovom „Jedinstvo u različitosti“ govori se o značaju regionalne saradnje, evropskim vrednostima, ulozi liberalnog slobodnog zidarstva u savremenom društvu i potrebi prevazilaženja podela kroz dijalog, toleranciju i međusobno razumevanje. Posebno je istaknuto da politička neutralnost ne sme značiti moralnu ravnodušnost prema nepravdi i ugrožavanju temeljnih ljudskih vrednosti.

Ovde donosimo intervju u celini. Takođe ga možete pročitati na portalu Radar
https://radar.nova.rs/drustvo/konferencija-balkanskih-masona/

Dve nedelje pre Parlamentarnih izbora u Beogradu održana konferencija Balkanskih masona

Jedinstvo u različitosti

Veliki Majstori Balkanskih država, uz prisustvo predstavnika Velikog Orijenta Austrije i Velikog Orijenta Švajcarske, su razgovarali o evropskim vrednostima kao temelju za saradnju i budućnost Balkana

U Beogradu je 10. oktobra 2026. održana konferencija Masonske Unije Balkana (M.U.B.), internacionalne organizacije koja okuplja masone 16 Velikih Loža iz država na Balkanu, kao i Veliki Orijent Francuske čije Lože rade na Balkanu. Slučajno ili ne, vrlo je simbolično da se ova konferencija održava samo dve nedelje pre parlamentarnih izbora u Srbiji.

Šta je Masonska Unija Balkana, koji su njeni ciljevi i o čemu se diskutovalo na njihovoj konferenciji, razgovarali smo sa Vladimirom Markovićem, Velikim Majstorom Liberalne Velike Lože Srbije, koja je bila domaćin ove konferencije.

Gospodine Markoviću, vi ste već poznati u našoj javnosti, ne samo kao Veliki Majstor Liberalne Velike Lože Srbije, već i kao jedan od značajnih lidera evropske masonerije, s obzirom da ste predsednik masonske Adogmatske Asocijacije Centralne i Istočne Evrope i autor knjiga sa masonskom tematikom. Mozete li nam reči nešto više o Masonskoj Uniju Balkana?

Masonska unija Balkana je vrlo važna spona među Balkankim masonima. Ona nije samo mesto gde se sastajemo jednom godišnje, razmenjujemo pozdrave i vraćamo se u svoje zemlje. Masonska Unija Balkana omogućava stvaranje mreže poverenja među balkanskim slobodnim zidarima, prostor za razmenu znanja i iskustava, kao i prostor za zajedničke obrazovne, humanitarne, kulturne i društveno odgovorne inicijative. Na izvestan način, ona je laboratorija balkanskog i evropskog jedinstva u različitosti.

Istorija Balkana nam je pokazala šta se dešava kada od svojih razlika gradimo zidove. Evropska istorija nam je pokazala nešto drugo – da čak i zidovi koji deluju neuništivo jednog dana mogu postati mostovi.

Ako su evropski narodi, koji su vekovima međusobno ratovali, uspeli da izgrade prostor saradnje kakav njihovi preci teško da su mogli i da zamisle, onda ni Balkan nije osuđen na to da beskonačno ponavlja svoje sukobe. Ne moramo zaboraviti prošlost da bismo izabrali drugačiju budućnost.

Ne moramo prestati da budemo Srbi, Hrvati, Grci, Turci, Bugari, Rumuni, Albanci ili pripadnici bilo koje druge nacije da bismo istovremeno pripadali zajedničkoj Evropi. Baš kao što ne gubimo svoju individualnost u ložama kada formiramo „lanac jedinstva“, tako ni evropsko jedinstvo ne zahteva od nacija da izgube svoje identitete. Jedinstvo ne zahteva uniformnost. Ono zahteva međusobno poštovanje i zajednički temelj.

Vreme je da konačno shvatimo da naše razlike ne moraju biti naša slabost niti razlog za nove podele. One mogu i treba da budu naša snaga. Upravo u našoj sposobnosti da okupimo različite identitete, iskustva i tradicije oko zajedničkih vrednosti leži mogućnost za drugačiju budućnost Balkana.

Suština postojanja Masonske unije Balkana je upravo u tome – da nas konstantno podseća da naš zadatak nije da čekamo da neko drugi izgradi takav Balkan. Moramo ga graditi u našim ložama, u našim Velikim ložama, u našim društvima i u odnosima koje međusobno stvaramo. Kao slobodni zidari, pozvani smo da budemo graditelji mostova: da u vreme podela očuvamo dijalog, da u vreme nepoverenja gradimo poverenje i da u vreme dogmi branimo slobodu savesti i razuma.

Pomenuli ste jedinstvo u različitosti. To je bila tema ove konferencije, i uvek aktuelna tema u političkoj stvarnosti na ovim prostorima, a posebno u Srbiji u vreme izbora. U kratkim crtama koji su bili zaključci ove konferencije?

Ova tema za masonski skup nije izabrana slučajno. Ideja da ljudi različitih veroispovesti, nacija, kultura, kao i filozofskih i političkih uverenja, mogu živeti zajedno kao slobodni i ravnopravni pojedinci, ne predstavlja samo jednu od temeljnih ideja savremene Evrope. Ona je deo same suštine slobodnog zidarstva. Mnogo pre nastanka današnjih evropskih institucija, naše lože su stvarale prostore u kojima su se ljudi različitog porekla, društvenog položaja i uverenja mogli susretati kao ravnopravni. Zbog toga za nas rasprava o budućnosti Balkana i Evrope nije spoljnopolitičko pitanje. Ona je deo naše tradicije, ali još više i naše odgovornosti.

Možda više nego mnogi drugi delovi Evrope, Balkan zna koliko je teško živeti sa istorijom. Vekovima su se na ovim prostorima susretala i sukobljavala carstva, religije, narodi i velike sile. Granice su se pomerale, države nastajale i nestajale, a teško je naći narod koji u nekom trenutku nije bio u sukobu sa nekim od svojih suseda.

Ali Balkan nije samo region sukoba. Vekovima je on takođe bio mesto susreta različitih jezika, religija, kultura i civilizacija. Stoga same po sebi razlike nikada nisu bile naš najveći problem. Problem nastaje kada ih pretvorimo u granice među ljudima, kada nacionalni, verski ili politički identitet postanu važniji od samog čoveka i kada se istorija ne koristi za razumevanje prošlosti, već za opravdavanje novih podela. Naši narodi veoma dobro znaju cenu takvih podela.

Zato za Balkan ideja jedinstva u različitosti ima mnogo dublje značenje nego što se na prvi pogled čini. Jedinstvo ne znači da treba da postanemo isti. Ono od nas ne zahteva da se odreknemo svojih nacija, jezika, religija, kultura, tradicija ili istorijskih iskustava. Naprotiv, istinsko jedinstvo postoji kada možemo da očuvamo ono što nas čini različitima, a da istovremeno kod drugih prepoznajemo isto dostojanstvo i istu slobodu kakve zahtevamo za sebe. Nismo jednaki zato što smo isti. Jednaki smo zato što naše razlike ne smeju određivati vrednost ljudskog bića.

I upravo je to suština evropske ideje. Evropska zajednica nije nastala zato što su razlike među evropskim narodima nestale. Nastala je kada su ljudi smogli hrabrosti da poveruju da čak i nekadašnji neprijatelji mogu imati zajedničku budućnost.

Najvažnija poruka koju danas možemo uputiti sa Balkana, sa skupa Balkanskih masona je da narodi ne moraju da zaborave svoju istoriju kako bi odlučili da će imati zajedničku budućnost. Ovaj skup je naš zajednički doprinos takvom Balkanu — Balkanu koji neće biti periferija evropskih ideja, već njihov ravnopravan stvaralac i branilac.

Takođe ste pomenuli obrazovne, humanitarne, kulturne i društveno odgovorne inicijative. Mozete li nam dati primer jedne takve inicijative?

Kako da ne. Upravo nakon konferencije Balkanske Unije Balkana, u nedelju 11. oktobra, pod pokroviteljstvom naše humanitarne organizacije „Nezaboravak“, organizovali smo za naše goste iz inostranstva i za beogradsku publiku u Velikoj dvorani Kolarčeve zadužbine humanitarni koncert soprana Branislave Podrumac i Beogradskog kamernog orkestra pod nazivom „Za Kolarac – od Mocarta do Vitni Hjuston“. Sav prihod od ulaznica namenjen je podršci obnovi Kolarčeve zadužbine, koju je Beogradu ostavio veliki dobrotvor i slobodni zidar Ilija Milosavljević Kolarac.

Ovaj humanitarni koncert je organizovan sa željom da, kroz muziku i kulturu, doprinesemo očuvanju Kolarca kao jedne od najznačajnijih kulturnih institucija u Srbiji. Kolarac nije samo koncertna dvorana, već deo našeg kulturnog identiteta i mesto na kojem su generacije odrastale uz umetnost, znanje i najviše vrednosti našeg društva.

Ali ovaj koncert ima i šire značenje. Živimo u vremenu u kojem je kultura potisnuta na marginu društva, dok javni prostoru sve više zauzima površnost, vulgarnost i nedostatak elementarne kulture dijaloga. Istovremeno, sve više gubimo sposobnost da razgovaramo sa onima koji misle drugačije a da se to ne pretvori u mržnju, neprijateljstvo i podele.

A upravo nas kultura, u svom najširem smislu, uči suprotno. Uči nas da saslušamo jedni druge, da poštujemo različitost i da zajednički prostor gradimo na znanju i međusobnom uvažavanju. Zato ovaj koncert nije samo podrška jednoj ustanovi, to je i poruka u kakvom društvu želimo da živimo.

Kontakt

office@lvls.org.rs

Novosti o našim aktivnostima

sekretarijat@lvls.org.rs

Liberalna Velika Loža Srbije © 2023 Sva prava pridržana